Česta pitanja

Obično je za razvoj ovog sijela raka potreban dulji period (10 – 15 godina).

Simptomi raka vrata maternice nespecifični su i rijetki. Predstadiji obično nemaju nikakve simptome. Uznapredovale stadije prate slijedeći simptomi: nepravilno krvarenje, krvarenje između dva menstrualna ciklusa, krvarenje nakon spolnog odnosa, neuobičajen iscjedak, bolovi u donjem dijelu trbuha.

Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju ginekološkog pregleda – citološkog nalaza, kolposkopije, biopsije i konizacije.

Testovi probira na rak vrata maternice su Papa test i testiranje na HPV.

Papa test je citološka analiza obriska rodnice i vrata maternice uzetog bezbolno prigodom ginekološkog pregleda. To je jednostavna i neinvazivna medicinska pretraga za žene kojom se uzima mala količina površinskih stanica rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice. Uzorak stanica zatim s šalje
u citološki laboratorij gdje se analizira pod mikroskopom. Papa test ponajprije služi za probir i rano  otkrivanje abnormalnih promjena na stanicama vrata maternice (premalignih promjena raka vrata maternice i raka vrata maternice). Rezultati mogu upućivati na prisutnost nekih mikroorganizama i infekcija, no za dijagnozu spolno prenosive infekcije potrebne su potrebne dodatne pretrage.

HPV test sastoji se od analize brisa vrata maternice na molekularnoj razini čime se utvrđuje prisutnost humanog papiloma virusa (HPV). Postupak prilikom testiranja  na HPV sličan je onom kod Papa testa.

Sumnja na HPV infekciju kod muškaraca: testiraju se osobe ako imaju kliničkim i medicinskim indikacijama – specijalist dermatovenerolog procjenjuje potrebu testiranja kod svake ososbe. Potrebna je uputnica od liječnika obiteljske medicine.

Sumnja na HPV infekciju kod žena: ginekolog postavlja indikaciju za testiranje i uzima obrisak vrat amaternice.

Testiranje na HPV se ženama kao probirno testiranje na otkrivanje premalignih promjena preporučuje se nakon 30. godine života. Zašto? Infekcija HPV-om je vrlo česta infekcija. Smatra se da će 80% spolno aktivnih osoba tijekom života bit će zaraženo HPV-om. Kod većine osoba infekcija će proći spontano zahvaljujući djelovanju našeg imunološkog sustava, najčešće unutar dvije godine od infekcije. Zbog toga se ženama mlađim od 30 godina ne preporučuje probirno testiranje na HPV, jer se očekuje da će infekcija tim virusom u velikom broju slučajeva spontano nestati. U manjem broju žena, infekcija će trajat niz godina (10 – 15 godina) te uzrokovati premaligne promjene vrata maternice, a ako se na vrijeme ne liječi, i rak.

Pozitivan rezult testiranja na HPV pokazuje da imate infekciju HPV-om i da ste moguće izloženi povećanom riziku od razvoja premalignih stanja i raka vrata maternice. Pozitivan rezultat testiranja na HPV ne znači nužno da imate rak ili da ćete ga dobiti.

Preventivni ginekološki pregledi preporučuju se jednom godišnje, a Papa i HPV test ovisno o zdravstvenom stanju žene prema uputi ginekologa, što može biti i jednim godišnje. Ako su prethodni Papa testovi bili uredni optimalan interval između dva Papa testa je tri godine u životnoj dobi od 25 do 49 godina, a interval od pet godina optimalan je u dobnoj skupini od 50 do 64 godine.

Normalan nalaz PAPA-testa pokazuje da nisu pronađene promijenjene stanice. Abnormalan nalaz upućuje na to da su pronađene promijenjene stanice. Većina žena čiji je nalaz PAPA-testa abnormalan neće trebati liječenje, no manji broj njih imat će veće abnormalnosti stanica koje će zahtijevati liječenje.

Glavni rizični čimbenik i nužan preduvjet za razvoj predstadija raka i raka vrata maternice je kronična infekcija visokorizičnim HPV-om. Rak vrata maternice u 99,7 % slučajeva uzrokovan je kroničnom, neliječenom infekcijom humanim papiloma virusom (HPV). Dodatni rizični čimbenici su uzimanje oralne hormonalne kontracepcije, druge spolno prenosive infekcije, genetska sklonost (rak vrata maternice u obitelji), genetski čimbenici, pušenje, nepravilna prehrana (deficit određenih prehrambenih sastojaka).

HPV je uzročnik najproširenije virusne spolno prenosive infekcije. Prenosi se spolnim odnosom (vaginalnim, analnim, oralnim), a može se prenijeti sa zaražene na zdravu osobu kontaktom tijelom o tijelo i bez spolnoga odnosa. Poznato je više od 200 tipova HPV-a, 50-ak inficira područje genitalija, od kojih su neki niskorizični (uzrokuju spolne bradavice), a neki visokorizični (mogu uzrokovati zloćudne promjene u stanicama). Najveći broj zaraženih osoba uspijeva svladati infekciju, no ako se virus zadrži u stanicama sluznice, promjene na stanicama mogu napredovati sve do razvoja raka. U žena rak može nastati na vratu maternice, rodnici, stidnici, grlu i anusu. U muškaraca se rak može razviti na sluznici genitalnoga područja, anusu, grlu ili penisu.

HPV niskog rizika može uzrokovati nastanak genitalnih bradavica i blaže promjene stanica vrata maternice. HPV visokog rizika može u žena uzrokovati teže premaligne i maligne promjene stanica vrata maternice, rodnice, stidnici, grlu i anusu. U muškaraca se rak može razviti na sluznici genitalnoga područja, anusu, grlu ili penisu. Tipovi 16 i 18 najrizičniji su tipovi HPV-a za razvoj premalignih promjena i raka vrata maternice.

Većina nosilaca HPV-a ne zna da je zaražena s obzirom na to da virus obično ne izaziva simptome. Infekcija HPV-om može godinama biti u stanju mirovanja, klinički neaktivnom stadiju, a da pri tome ne uzrokuje bolest. Nakon više godina mirovanja može se aktivirati i postepeno izazvati promjene na sluznici. Spolne bradavice (kondilomi) utvrđuju se vanjskim pregledom spolovila. Infekcija sluznice ne može se vidjeti ni utvrditi pregledom. Papa testom utvrđuje se postoje li neke promjene na stanicama, a testiranjem obriska rodnice na HPV utvrđuje se postoji li infekcija i određuje se tip virusa kojim je osoba zaražena.

Spolne bradavice (kondilomi) se mogu liječiti premazivanjem, smrzavanjem, spaljivanjem ili kirurškim odstranjivanjem. Promjene na sluznici vrata maternice liječe se laserski, elektrokoagulacijom ili se kirurškim metodama odstranjuje zaraženi dio.

Cjepivo protiv infekcije Humanim papiloma virusom (HPV) je dostupno u Republici Hrvatskoj kao dio Nacionalnog programa cijepljenja za svu djecu od 5. – 8. razreda osnovne škole, a mogu se cijepiti svi od 9 do 25 godina starosti.

Cijepljenjem u mlađoj dobi postiže se bolji imunološki odgovor organizma. Dovoljne su dvije doze cjepiva do navršene 15. godine. Cijepljenje dječaka i djevojčica se preporučuje prije izlaganja virusu.

Cijepljenje protiv HPV-a i redoviti preventivni ginekološki pregledi siguran su put prema zaštiti od raka vrata maternice i drugih bolesti uzrokovanih HPV-om.

Cjepiva su visoko učinkovita u zaštiti protiv određenih tipova HPV-a sadržanih u cjepivu, no budući da ima visokorizičnih tipova koji nisu obuhvaćeni cjepivima i budući da infekcija HPV-om nema simptoma, redoviti ginekološki pregledi i dalje su potrebni. Stoga je važno je istaknuti da bi žene cijepljene protiv HPV-a i dalje trebale redovito sudjelovati u organiziranom probiru i ići redovito na preventivne preglede.

Testiranje na rak, odnosno na preduvjete koji ga mogu uzrokovati, kod osoba koje nemaju simptome naziva se probir. Probir na rak vrata maternice pomaže spriječiti nastanak raka ranim otkrivanjem abnormalnosti stanica vrata maternice tako da ih možemo liječiti prije nego što se rak uspije razviti. Kod nekih vrsta, kao što je rak vrata maternice, probirom se može čak spriječiti i pojava samog raka. Dijagnostički postupci nam omogućavaju da pronađemo promjene na vratu maternice koje bi mogle dovesti do nastanka raka vrata maternice. Izlječenje u predstadijima (premalignim promjenama) ove bolesti gotovo je stopostotno.

Premaligne lezije se odstranjuju kirurškim zahvatima. Zahvate odstranjenja dijela sluznice zahvaćenim abnormalnim promjenama nazivamo minimalno invazivnim kao što su  LLETZ ( engl. Large Loop Excision Transformation Zone) , konizacija nožem ili laserom.  Ako su premaligne promjene manjeg stupnja koristimo različite postupke uklanjanja promijenjenog epitela na vratu maternice kao što su krioterapija, laservaporizacija, i elektrokauterizacija. Viši stadiji maligne bolesti uspješno se liječe kirurškim zahvatima odstranjenja vrata maternice, maternice ili maternice s jajnikom i jajovodima, odstranjenjem tkiva oko maternice sa limfnim čvorovima zdjelice, te zračenjem i kemoterapijom. Ovisno o stupnju bolesti koriste se različiti opsezi operacija odnosno kombinacije sa zračenjem i kemoterapijom.

Prevencija raka vrata maternice uključuje edukaciju o rizicima i zaštiti, cijepljenje protiv HPV-a i preventivne liječničke preglede. Ključna je primjena znanja kroz odgovorno spolno ponašanje i zdrav stil života. Preventivni ginekološki pregledi i testiranja (Papa test, HPV test) imaju za cilj rano otkrivanje raka i promjena na stanicama koje predhode raku.

Skraćenice LSIL, HSIL, CIN I, CIN II, CIN III i CIS na nalazu Papa testa označavaju stupanj abnormalnih promjena na pločastim stanicama vrata maternice. LSIL je prema novoj podjeli promjena takozvana skvamozna intraepitelna lezija niskog stupnja koja je u staroj podjeli klasificirana kao CIN I, a HSIL je skvamozna intraepitelna lezija visokog stupnja, koja po staroj klasifikaciji uključuje stupnjeve   CIN  II, CIN  III, te CIS (carcinoma in situ). Abnormalne promjene mogu biti i na žljezdanom epitelu i tada se označavaju sa AIS (adenocarcinoma in situ).

Probir je postupak identificiranja pojedinaca koji se trenutno smatraju zdravima i nemaju simptoma bolesti, ali mogu biti u povećanom riziku od određenih bolesti ili stanja. Provodi se različitim testovima, ovisno od bolesti koja se kontrolira. U slučaju ranog otkrivanja raka vrata maternice koristi se probirni testovi Papa test i HPV test.

Rak vrata maternice četvrti je najčešći rak u žena te četvrti uzrok smrtnosti od raka u žena u svijetu. Procjenjuje se da godišnje se u svijetu dijagnosticira oko 570 000 novih slučajeva raka vrata maternice, a malo više od 300 000 žena umre od te bolesti. Rak vrata maternice po pojavnosti novih oboljenja (incidenciji) u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina nije među deset najučestalijih sijela raka u žena, no godišnje od njega oboli gotovo 300 žena, a umre malo više od 100 žena (skoro svaki dan se dijagnosticira jednoj ženi, a svaki treći dan od njega umire jedna žena). U žena u dobi od 30 do 49 godina, rak vrata maternice je treći najčešći rak žena u Hrvatskoj (iza raka dojke i štitnjače).

Rak vrata maternice ima čvrstu uzročno posljedičnu vezu s Humanim papilomavirusom (HPV) i ova vrsta raka je u 99,7% slučajeva uzrokovana infekcijom HPV-om. Infekcija HPV-om je glavni uzročnik u nastanku raka vrata maternice, odnosno kronična, neliječena upala rodnice i vrata maternice prouzročena infekcijom visokorizičnim tipovima HPV-a koji se prenosi spolnim putem. Poznato je oko 200 tipova HPV-a, a njih oko 15 mogu uzrokovati rak vrata maternice, dakle imaju zloćudni potencijal i nazivamo ih virusima visokog rizika. U našoj sredini najčešći i visokorizični tpovi su 16 i 18, a primjerice HPV tipovi 6 i 11 nemaju zloćudni potencijal, već uzrokuju nastanak spolnih bradavica (kondiloma) na ženskom i muškom spolnom sustavu.

Infekcija HPV-om prenosi se spolnim kontaktom, no ne isključivo tijekom spolnog odnosa (snošaja), može se prenijeti i tijekom intimnog kontakta izravnim dodirom kože ili sluznice o kožu ili sluznicu.

Infekcija HPV-om je  Infekcija HPV-om je vrlo česta među spolno aktivnim osobama. To je najčešća virusna spolno prenosiva infekcija, prema podacima nekih istraživanja procjenje se da oko 50 do 70 % spolno aktivnih žena i muškaraca bude tijekom života zaraženo nekim tipom HPV-a. Najčešća je u mladih osoba.

Da. Redovitim ginekološkim pregedima i testom za otkrivanje infekcije HPV-om (HPV test) i promjena na stanicama vrata maternice (Papa test) mogu se rano otkriti infekcija visokorizičnim tipovima HPV-akoji je glavni uzročnik ove vrste raka te predstadiji raka ili promjene na stanicama koje mogu prethoditi razvoju raka, što omogućuje rano liječenje koje je uspješnije. Izlječenje promjena otkrivenih u predstadijima raka (premaligne promjene) ove bolesti gotovo je stopostotno.

Jedna od posljedica dugotrajne neliječene infecije visokorizičnim tipovima infecije HPV-om može biti rak vrata maternice. Infekcija HPV -om je vrlo česta, no na sreću velika većina zaraženih osoba uspijeva prevladati infekciju svojim imunološkim sustavom. No manji dio zaraženih osoba može razviti kroničnu infekciju, koja može uzrokovati razvoj raka vrata maternice i drugih vrsta raka u području spolovila i grla. Infekcija HPV-a bično nema znakova ili simptoma, te većina zaraženih osoba toga nije ni svjesna. Niskorizični tipovi HPV-a mogu uzrokovat nastanak spolnih bradavica (kondiloma). Tipovi HPV-a 6 i 11 odgovorni su za 90% svih slučajeva spolnih bradavica, dok su HPV tipovi 16 i 18 su odgovorni za 70% slučajeva raka vrata maternice.

Za prevenciju raka vrata maternice ključna je pevencija infekcija HPV-om se, jer je to glavni uzročnik raka vrata maternice. Infekcija HPV-om se, kao i druge spolno prenosive infekcije sprječava odgovornim spolnim ponašanjem i korištenjem kondoma. No, iako je kondom vrlo učinkovito sredstvo zaštite protiv većine spolno prenosivih infekcija, on ne nudi jednako učinkovitu zaštitu u slučaju infekcije HPV-om, zato što HPV može biti prisutan i na predjelima kože koji nisu zaštićeni kondomom. Stoga je važna kombinacija prevencije, koja uključuje redovite ginekološke preglede i cijepljenje protiv HPV-a, koje je u Hrvatskoj dostupno putem nacionalnog programa cijepljenja za učenike i učenice osmih razreda osnovne škole.

Učestalost infekcije HPV-om u spolno aktivnoj populaciji je velika te je visoka mogućnost da se osoba u tijeku života zarazi nekim od tipova tog virusa. Ta verojatnost se procjenjuje na čak 50 do 70%, no to ne znači da je tolika i vjerojatnost obolijevanja od raka.

Osoba koja ima infekciju HPV-om će u čak oko 80% slučajeva zarazu sam savladati i to najčešće u razdoblju od oko 2 godine. U manjem dijelu osoba koje ne uspiju eliminirati virus može nastati kronična infekcija HPV-om, koja može uzrokovati promjene na sluznici koje se mogu prethoditi raku. U žena se te promjene uočavaju nekim od testova na ginekološkom pregledu. No, važno je naglasiti da uočene promejne na stanicama sluznice ne moraju značiti da će se razviti rak. Proces nastajanja raka je uglavnom dugotrajan i redovitim pregledima i testiranjem se promjene mogu dovoljno rano uočiti te provesti odgovarajući postupci liječenja.

Da, iako postoje i drugi popratni čimbenici koji mogu ubrzati djelovanje virusa i oslabiti otpornost organizma, dugotrajna trajna infekcija HPV virusima je nužna u razvoju novotvorina povezanih s HPV-om. Infekcija visokorizičnim tipom HPV-a je glavni uzročnik raka vrata maternice, no postoje i drugi čimbenici rizika koji mogu doprinijeti razvoju raka vrata maternice, kao što su rani početak spolne aktivnosti, često mijenjanje spolnih partnera, veza s partnerima koji često mijenjaju partnere te ostali čimbenici kao što su dodatni uzročnici infekcija, kemijski i ostali kancerogeni, pušenje te imunološki sustav domaćina. Bolest se uglavnom razvija polako, uz duga razdoblja mirovanja ili latencije, a probirni testovima (Papa test, HPV test) se mogu izdvojiti rizične osobe s promjenama sluznice vrata maternice koje zahtijevaju daljnje praćenje ili liječenje, koje je u ovim ranim stadijima bolesti uspješnije.

Najvažniji rizični čimbenici za nastanak raka vrata maternice su spolno prenosive infekcije s visokorizičnim tipovima HPV-a, rani početak spolnog života (prije 18. godine), često mijenjanje spolnih partnera i pušenje cigareta.

Prevencija raka vrata maternice uključuje odgovorno spolno ponašanje, cijepljenje protiv HPV-a, redovite ginekološke preglede i zdrav stil života.

Da, i one žene koje su se cijepile protiv HPV-a i dalje trebaju redovito dolaziti na ginekološke preglede na kojima će se raditi Papa test i druge potrebne pretrage za rano otkrivanje raka vrata maternice i njegovih predstadija te uzročnika spolno prenosivih bolesti, kao i drugih tumora ostalih organa ženskoga spolnoga sustava (jajnik, trup maternice, stidnica i rodnica).

Redoviti ginekološki pregledi su važni jer se na njima provodi Papa test i druge potrebne pretrage za rano otkrivanje raka vrata maternice i njegovih predstadija te uzročnika spolno prenosivih bolesti, kao i drugih tumora ostalih organa ženskoga spolnoga sustava (jajnik, trup maternice, stidnica i rodnica).

Nema univerzalnog pravila kada treba prvi puta otići na prvi ginekološki pregled, no idealno je to učiniti na početku spolnog života, a najkasnije u 20. godini života. Učestalost daljnjih pregleda ovisi o ginekološkom i citološkom nalazu i zdravstvenom stanju žene, te ih treba provoditi prema preporuci ginekologa, za mlade žene to može biti jedanput godišnje.