PAPA TEST

Papa test je jednostavna i neinvazivna pretraga za žene kojom se utvrđuje postoje li neke (abnormalne) promjene na stanicama vratu maternice. Koristi se za probir i rano otkrivanje predstadija raka vrata maternice (premalignih promjena) i raka vrata maternice (malignih promjena).

Test može upućivati i na prisutnost nekih mikroorganizama koji uzrokuju spolno prenosive infekcije, no za specifičnu dijagnozu infekcija potrebne su dodatne pretrage. Uzimanje brisa za Papa test (citološku analizu iz predjela vrata maternice obavlja se tijekom ginekološkog pregleda).

Promjene mogu biti na pločastim stanicama vrata maternice i na žljezdanim stanicama. Skraćenice LSIL, HSIL, CIN I, CIN II, CIN III i CIS na nalazu Papa testa označavaju stupanj abnormalnih promjena na pločastim stanicama (skvamoznim) vrata maternice. LSIL je prema novoj podjeli promjena takozvana skvamozna intraepitelna lezija niskog stupnja koja je u staroj podjeli klasificirana kao CIN I, a HSIL je skvamozna intraepitelna lezija visokog stupnja, koja po staroj klasifikaciji uključuje stupnjeve   CIN  II, CIN  III, te CIS (carcinoma in situ). Abnormalne promjene mogu biti i na žljezdanom epitelu i tada se označavaju sa AIS (adenocarcinoma in situ).

Testom se uzima mala količina površinskih stanica rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice tijekom ginekološkog pregleda (u vrijeme kad žena nema menstruaciju). Uzorak stanica se zatim šalje u citološki laboratoriji gdje se analizira pod mikroskopom.

Papa test ponajprije služi za otkrivanje promjena na stanicama vrata maternice. Vezano uz mikrobiološku dijagnostiku, Papa test može ukazivati na prisutnost nekih mikroorganizama i infekcija, poput Bacillus vaginalis, Virus herpes simplex, Trichomonas vaginalis, Candida albicans, Actynomices, bakterijske vaginoze, klamidijske infekcije, infekcije HPV-om. No on ne pruža konačnu dijagnozu infekcija ovim morkoorganizmima, te je potrebna dodatna mikrobiološka dijagnostika.

O čimbenicima koji negativno utječu na kvalitetu staničnog uzorka za Papa test, utjecaju trudnoće i ranog posporođajnog razdoblja te kontraindikacijama za Papa test

Nakon uzimanja brisa, u laboratoriju se uzorak obrađuje i priprema za mikroskopsku analizu. Liječnik specijalist citolog analizira stanice pod mikroskopom. Ako je nalaz uredan, u razmazu se nalaze normalne stanice i nema znakova upale, te tada ne treba raditi daljnje pretrage. Ako se u razmazu nađu abnormalne stanice (LSIL I HSIL te moguće abnormalnosti žljezdanog epitela) i/ili znaci upale, ginekolog upućuje ženu na dodatne pretrage (mikrobiološke pretrage, kolposkopija, biopsija, ponavljanje Papa testa ) , te uvodi odgovarajuće liječenje.

Normalan (uredan) nalaz Papa testa pokazuje da nisu nađene promijene na stanicama ili su te promijene fiziološke.

Abnormalan (neuredan) nalaz Papa testa upućuje na to da su pronađene patološki promijenjene stanice. Većina žena čiji je nalaz Papa testa blaže abnormalan, neće trebati liječenje, već samo praćenje i kontrolno testiranje, no manji broj njih imat će veće abnormalnosti stanica koje će zahtijevati daljnju dijagnostiku i liječenje.

Abnormalnosti na  sluznici vrata maternice, ako se potvrde kolposkopijom odnosno histološkom dijagnozom nakon biopsije, liječe metodama koje uništavaju tkivo do dubine za koju se pretpostavlja da je dostatna za potpuno uništenje epitelne i žljezdane promjene na vratu maternice (krioterapija, laservaporizacija, elektrokauterizacija). Drugim metodama liječenja se odstranjuje promjenjeno tkivo vrata maternice (dijatermijskom omčom -LLETZ, hladnim nožem ili laserom).

Osim Papa testa, za dijagnostiku promjena na stanicama se upotrebljava i test tekućinske citologije, čija je prednost to da omogućuje provođenje i mikrobiološkog i HPV testiranja)  iz istog uzorka, ako je potrebno.

Papa test je citološka pretraga na kojoj se temelji probir i rano otkrivanje raka vrata maternice. Test se sastoji  od pregleda stanica tkiva kojim se može utvrditi prisutnost upalnih promjena i promjena u izgledu i strukturi stanica (tzv. promjene stanica CIN I, II ili III).